PREŽIVETI ILI ŽIVETI ŽIVOT

PREŽIVETI ILI ŽIVETI ŽIVOT

1 maj 2024.

Sve je počelo na kasi u jednoj prodavnici. Duše su se prepoznale u svojoj posebnosti, a mi smo to propratile prijatnim razgovorom o uređenju i dekoracije kuće, ukrašavanja za Uskrs, o idejama i radosti koju osećamo dok se time bavimo. Umetnička Duša žene na kasi i ja smo zaključili da vreme zaista stane kada radimo ono što volimo, ono u čemu uživamo.
Neka viša sila je htela da na kasi budem samo ja, tako da je i tada vreme bilo na strani Duše.
Verovatno bi se tu razgovor i završio da me žena nije tužno pogledala i rekla : ” Znaš Daco, nekada sam slikala, obožavam muziku, svirala sam violinu u osnovnoj školi, a najviše sam volela da pišem. Kao mala, maštala sam da budem pisac. Imam nekoliko svezaka u kojima sam u trenucima inspiracije počinjala priče… Ali, toga je sve ređe. Preumorna sam. Nemam vremena. Radim ovde 8 plus sat, dva dodatno, zavisi da li je stigla roba i sl. Kad dođem kući, iscrpljena sam, a već me čekaju kućne obaveze, ručak, peglanje, domaći zadaci, bolesni roditelji, bašta…Moj muž radi i ne može da mi pomogne ništa 😒 Ne znam kako postižem. Tek uveče, kada svi legnu, napravim neku lepu dekoraciju za dnevnu sobu, kupatilo, kuću…Znaš, čini mi se da se tada i odmaram. “

” Ali to je divno, to je tvoj poziv, zašto se ne baviš time stalno i profesionalno ? “, pitala sam je.
” Ne mogu, zbog para. Koliko bi mi vremena trebalo da od toga mogu da živim i da li ću uopšte uspeti, a do tada, ovo je jedini izvor novca. Gola egzistencija..” Rekla je, suznih očiju, progutavši knedlu.
Uh, Duša me zabolela, sve je u meni vrištalo. Iz ove realnosti, potpuno sam je razumela o čemu govori i u kakvoj je situaciji, ali takođe sam znala onu istinu, ISTINU jedinu poznatu našoj Duši, a to je da ta njena” gola egzistencija “, kako ju je sama nazvala je preživljavanje njenog fizičkog tela koje trpi do određenog trenutka i onda puca na neki način, tamo gde je najosetljivije. Tamo gde je energija blokirana. Tamo gde Duša najviše pati, a što joj je najpotrebnije.
Jer, naša Duša je ono što nas čini Živim, a ako ne hranimo svoju Dušu onim što je ona sama izabrala, ona gubi svoju energiju, svoju životnu esenciju i odlazi.
Uh, kako to da joj objasnim. Kako da joj objasnim da ako nešto ne preduzme, više neće biti važna ni gola egzistencija, već samo zdravlje i  sam život.
Ali, nema slučajnosti. Neka ruka odozgo nas vodi…Sledeće čujem od nje:
” Štitna žlezda mi nije u redu. Rezultati su mi loši. Imam miom na materici i cistu na jajniku. Ciklus mi se poremetio i dugo krvarim. Od toga sam malokrvna i dodatno iscrpljena…”
Auuuu….?!? 
Dogovorile smo dan da negde popijemo kafu…
Od tada je prošlo 2 i po meseca. I dalje se viđamo na kasi. Sada, to je žena kojoj u očima živi radost. I nada. I volja. I vera.
Pored kase joj stoji roze sveska sa leptirićima u kojoj zapisuje svoje misli, ideje… Reči koje pretoči u pesmu, priču…Trećina zbirke pripovedaka je već napisana 😉
Jednom nedeljno radimo koučing. Završila je 1.stepen Reikija. Postavile smo ciljeve i prioritete. Napravile plan koga se rado i sa lakoćom pridržava.
Uči kako da voli sebe bez osećaja krivice. Otkrile smo čija uverenja nosi koja je blokiraju i sputavaju. Gradimo nova uverenja koja su za nju korisna, podržavajuća.
Balansirale smo čakre, a samim tim je probudila volju za životom i životnu radost. Radimo na grlenoj i sakralnoj čakri tako da se krvarenje i ciklus sredio, a njena kreativnost je slobodna da se pokaže…Prva slika je naslikana, posle 16 godina. Okačena je u mojoj radnoj sobi. Na njoj je beli anđeo 💝👏
Dugo sam razmišljala koliko ljudi još, zbog “gole egzistencije”, sputava i izgubi sebe?! Koliko ljudi još radi nešto od čega se razboli, a onda uzima kredite, pozajmice da bi se lečili…? Kojom to “prečicom” ljudi idu?
Ko nas je “navukao” na takvu obmanu?
Onog trenutka kada to osvestimo, počinju da nam rastu krila 🙏
Zbog tih krila, koja svako od nas ima, nastavljam da pričam, pišem i živim svoju Istinu, širim svoja krila pomažući svakom ko želi da raširi svoja.

P. S. Dođu dani kada Bog, viša sila, kako god, spoji i uredi neke praznike, omogući ljudima neki odmor. Sigurna sam da to nije zbog toga da bi se ti slobodni dani sveli na hranu, piće.. 
Možda je zbog toga da imamo vremena da se opustimo, umirimo, promislimo i da malo budemo sa sobom u sebi, da se pitamo gde smo i da li je to ono što želimo.
Da li je zaista NAŠ jedini izbor gola egzistencija?
Da li je Bog ovako zamislio da treba da izgleda život kada ga je stvarao? ( …stvorivši ga po svojoj slici i prilici…)
Zašto nam je dao Dušu, ako ne živimo u skladu sa njom?
Da li mi, kada dobijamo decu, stvaramo ih sa namerom i željom da preživljavaju ili da žive život punim plućima, radosni i srećni?
Da li može drugačije???
” Da, naravno !!! ” , kaže jedna bivša kasirka, koja je odlučila da u 38.g. upiše dizajn enterijera i otvori svoju galeriju !
Ja sam se naježila i suze mi od radosti idu. 

A vi, živite ili preživljavate ?!

Leave a Reply